Godinu za nama obilježila je afera „Državni udar”, a kontradiktorne i nelogične izjave specijalnog tužioca Milivoja Katnića dodatno su podgrijale sumnju da se radi o montiranom procesu. Navodni teroristički napad, kako je tvrdilo Specijalno tužilaštvo, trebalo je da se desi 16. oktobra, u izbornoj noći. Međutim, ni nakon više od dva mjeseca tužilaštvo nije ponudilo nijedan materijalni dokaz da je tako monstruozna stvar trebala da se desi, a i glavnoosumnjičeni Aleksandar Sinđelić i Mirko Velimirović, u dogovoru sa tužilaštvom, već se nalaze na slobodi. Sinđelić je dobio status svjedoka saradnika iako je, navodno, glavni organizator grupe koja je trebalo da „Crnu Goru zavije u crno”, dok je Velimirović prošao sa uslovnom kaznom.
Upravo je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić svojim nastupom nekoliko dana po izbijanju pomenute afere podgrijao sumnje da je „državni udar” režiran. U nizu nelogičnosti koje je Katnić saopštio u oči upadaju dvije potpuno različite verzije o naoružanju navodnih terorista. Tako je Katnić u četiri dana iznio dvije različite verzije i sam sebe uhvatio u laži. Naime, Katnić je četiri dana po objelodanjivanju afere saopštio da su naše službe na lokaciji između Srbije i Albanije zaustavile oružje koje je trebalo da stigne terorističkoj grupi i da je tamo uništeno po njegovom nalogu. Naravno, Katnić nije ponudio ni jedan jedini dokaz da je to što on priča tačno, odnosno da je to oružje i postojalo. Ali, ono što baca sumnju na ovu Katnićevu tvrdnju jeste njegovo saopštenje od 16. oktobra, kao i saopštenje Slavka Stojanovića izdato istog dana a tiče se oružja kojim je planiran napad na zgradu Skupštine.
– Članovi kriminalne organizacije dobijali su uputstva da raspodijele unaprijed pripremljeno oružje radi dalje realizacije kriminalnog plana. Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, službenici Specijalnog policijskog odjeljenja i Uprave policije lišili su slobode organizatora i članove ove kriminalne organizacije u trenutku kada su pošli da provjere unaprijed pripremljeno skriveno skladište i dopremljeno oružje i municiju – piše u saopštenju Milivoja Katnića od 16. oktobra, koje je medijima proslijeđeno između 13 i 14 časova na izborni dan.
U gotovo isto vrijeme istog dana oglasio se i Slavko Stojanović, direktor Uprave policije.
– Ova lica su osumnjičena da su na teritoriji Crne Gore počinila krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i terorizam. Oni su, kako se sumnja, ušli u Crnu Goru i imali namjeru da prvo preuzmu automatsko oružje, a potom da izvrše napade na institucije sistema, policiju i predstavnike državnih organa, ne isključujući mogućnost napada na visoke državne zvaničnike – piše u saopštenju Slavka Stojanovića.
Ove tvrdnje glavnog specijalnog tužioca i direktora policije demantovao je sam Milivoje Katnić.
– Mi smo imali kontrolu situacije, oružje koje je trebalo da stigne zaustavili smo na određenoj lokaciji i nije bilo mogućnosti da ono stigne u Crnu Goru. To oružje je bilo van domašaja ovih lica. To oružje je uništeno tamo gdje je trebalo da se ubaci u Crnu Goru. Doveo bih u opasnost neke ljude ako bih rekao gdje je to. Uništenje oružja su uradila lica, po našem nalogu, van Crne Gore, na teritoriji između Srbije i Albanije (jedina teritorija između te dvije zemlje je Kosovo - prim.aut). Oružje je uništeno kada je nama odgovaralo – kazao je Katnić 20. oktobra gostujući u emisiji „Načisto” na Televiziji „Vijesti”.
Katnić je potom tvrdio da su teroristi uhapšeni kada su otišli da provjere skladište u Crnoj Gori u koje je dopremljeno oružje, a onda četiri dana kasnije demantuje sam sebe iznoseći tvrdnju da oružje nikada nije ni ušlo u Crnu Goru.
Niz nelogičnih izjava vezanih za nabavku navodnog oružja nastavio je glavni svjedok tužilaštva Mirko Velimirović. Na saslušanju 18. oktobra, dva dana poslije Katnićevog saopštenja, Velimirović ne pominje oružje koje je navodno rastavio i bacio ili uništio na bilo koji način. Velimirović je, što se vidi iz zapisnika o saslušanju 18. oktobra, a koji je u posjedu „Dana”, ispričao da je slikao oružje koje je unaprijed pripremljeno u Crnoj Gori i poslao fotografiju Sinđeliću. U tom iskazu ne pominje da je oružje, po nalogu tužioca, rastavio i bacio u jezero, kao što je to tvrdio u iskazu datom 5. decembra u Višem sudu.
– Nakon razgovora sa tužiocem, gdje sam prijavio šta se planira, pošao sam u Srbiju i ponovo se sreo sa Sinđelićem, koji je inicirao taj susret. Na tom sastanku Sinđeliću sam rekao da mogu nabaviti oružje i municiju, ali da treba još novca. Sinđelić mi je tom prilikom dao još 15.000 eura i saopštio mi da ljudi koje budem angažovao neće da učestvuju u napadima i da neće da koriste oružje te noći. Sinđelić je od mene tražio da slikam oružje i da mu pokažem fotografiju. Nakon tog sastanka ja sam se vratio u Crnu Goru, slikao oružje koje je već bilo pripremljeno i odmah nakon toga sam se vratio u Srbiju kako bih mu pokazao tu sliku – ispričao je Velimirović 18. oktobra na saslušanju kod tužioca, a tu izjavu je svojeručno potpisao.
Tada na saslušanju kod tužioca ne pominje da je bilo kakvo oružje nabavljeno niti da ga je on uništio po bilo čijem nalogu. U tom iskazu samo pominje da je slikao unaprijed pripremljeno oružje u Crnoj Gori i nijednom riječju ne govori o uništenju oružja. Na taj način, Velimirović demantuje Katnićeve tvrdnje da je oružje postojalo i da je uništeno van teritorije Crne Gore.
Međutim, mjesec dana kasnije, nakon što je „Dan” objavio sve ove nelogičnosti, Velimirović je promijenio iskaz na saslušanju u Višem sudu. On tada tvrdi da je nabavio oružje i da ga je uništio.
– Pošao sam na Kosovo, sve organizovao i nabavio oružje po uputima Aleksandra Sinđelića. Milivoje Katnić mi je kazao da to oružje uzmem i uništim. Od Sinđelića sam tražio još novca za oružje i ispričao mu da sam bio u Crnoj Gori, da sam našao kuću gdje ću to oružje uskladištiti, na šta mi je on odgovorio odlično i dao mi još 15.000 eura – kazao je Velimirović.
Kada je Sinđelić rekao da to oružje treba da se prebaci preko granice, Velimirović je to prenio crnogorskom tužiocu, koji ga je uputio da prihvati taj plan, a potom isto to oružje rasklopi i baci u jezero, što je i učinio.
– Kako sam imao nalog od Sinđelića da slikam oružje koje prebacim u Crnu Goru i pošaljem mu fotografiju, nisam imao drugu mogućnost već da oružje koje mi je tužilaštvo pripremilo u Crnoj Gori, iz rezervi u magacinu, slikam i pošaljem Sinđeliću – ispričao je Velimirović novu verziju ovog događaja.
Kontradiktorne su i izjave Velimirovića u dva iskaza vezana za pominjanje organizacija ili lica koja, navodno, imaju veze sa ovom grupom.
Tako Velimirović kaže 18. oktobra: „Meni je Sinđelić rekao da iza svega stoje neki jaki ljudi iz Crne Gore, pri čemu nije govorio bilo koje ime, niti organizaciju, niti bilo šta slično. Nije mi pričao zašto sve ovo radi, ali jasno je čim hoće da uđe u Skupštinu i da uhapsi Vladu”. Međutim, Velimirović pred sudom tvrdi da mu je Sinđelić pomenuo neke ljude iz DF-a, ali da nije direktno pominjao Ruse.
– Rekao je da su to naša braća, ali nije izričito rekao da su to Rusi, već – „Znaš li ti gdje sam ja ratovao - u Ukrajini” – kaže Velimirović pred sudom.
Takođe, Velimirović se različito izjašnjavao o tome da li je prepoznao Dikića (kojeg naziva Nikola) kada mu je predao telefon ispred Delte u Podgorici. Na saslušanju 18. oktobra Velimirović navodi da „kada sam vidio Nikolu nijesam znao ko je ta osoba”. U sudnici Višeg suda saopštio je da je prepoznao da se radi o Bratislavu Dikiću.
– Pozvao me Sinđelić i rekao mi: „Čovjek je iza tebe, ima malu bradicu”. Okrenuo sam se i prepoznao da se radi o Bratislavu Dikiću, prvom čovjeku srpske žandarmerije. Znao sam ga sa televizije, žena koja je bila sa njim u društvu pošla je u kola, a mi smo ostali sami – tvrdio je Velimirović pred sudom.
Dražen ŽIVKOVIĆ
Prekvalifikovali djelo
Na dan izbora, u momentu kada su osumnjičeni uhapšeni, tužilaštvo i policija su saopštili da su ta lica spremala terorističke napade u Crnoj Gori. Međutim, već poslije desetak dana tužilaštvo je prekvalifikovalo djelo, pa se za terorizam u pokušaju sumnjiče Sinđelić, koji je već na slobodi, Dikić i Hristićeva. Ostali osumnjičeni sada se terete za pripadanje kriminalnoj organizaciji.
Uhapšeni
Osim Bratislava Dikića, iza brave su se našli Kristina Hristić (39) iz Paraćina, Branka Milić (61) iz Novog Sada, Milan Dušić (59), Dragan Maksić (50), Srboljub Đorđević (52) iz Grocke, Aleksandar Čurović (33), Aleksandar Aleksić (42), Nikola Đurić (34), Siniša Ćetković (37), Dejan Stanojević (42), Miloš Aćimović (26), Ivica Matić (36) i Perica Andrić (39), svi iz Šapca.
Svjedoci raskrinkali Sinđelića i Velimirovića
Od izbijanja afere „državni udar” medijima su se javljali svjedoci koji su iznosili teške optužbe na račun Aleksandra Sinđelića i Mirka Velimirovića, optužujući ih da rade za tajnu policiju Crne Gore. Predsjednik Četničkog pokreta Bratislav Živković tvrdi da je Aleksandar Sinđelić dva dana pred izbore u Crnoj Gori nudio novac pripadnicima tog pokreta da dođu u Podgoricu, kako bi ih, kako se ispostavilo kasnije, „namjestio” za pokušaj terorističkih napada. On je članovima tog pokreta, kako tvrdi Živković, ponudio novac da odu u Crnu Goru jer se tamo toga dana, okupljaju dobrovoljci koji treba da idu na ratište u Ukrajini. Živković kaže da su oni prozreli njegovu namjeru i odbili da idu u Crnu Goru, jer znaju da se radi o čovjeku koji je saradnik srpske i crnogorske tajne policije. Živković tvrdi da za sve to ima svjedoke koji će pred tužilaštvom javno posvjedočiti šta je Sinđelić od njih tražio. Pošto mu je plan provaljen, dodaje Živković, Sinđelić je riješio da angažuje Mirka Paja Velimirovića, bivšeg policajca, kako bi napravili štetu opoziciji.
Bivša supruga Aleksandra Sinđelića Marina Popović u izjavi medijima tvrdila je da je on radio za obezbjeđenje Mila Đukanovića i da se javno hvalio da je za njih odrađivao neke poslove.
Predsjednik Svesrpskog četničkog pokreta Milan Pavasović, zvani Čaruga, optužio je Mirka Velimirovića iz Zubinog Potoka da je prevario njegove ljude i da im je namjestio hapšenje u Crnoj Gori pod lažnom optužbom da su spremali terorističke napade na dan izbora 16. oktobra. Pavasović je tvrdio da im je Velimirović na sastanku, nedjelju dana pred izbore u Crnoj Gori, rekao da što više ljudi iz tog četničkog pokreta treba da ode u Podgoricu da podrže opozicioni skup koji se organizuje tog dana. Velimirović tada, tvrdi Pavasović, nije pominjao ni oružje, ni Aleksandra Sinđelića, ni Bratislava Dikića, kao ni bilo kakave napade koje ta grupa treba da izvrši, kao ni hapšenje Mila Đukanovića. On je optužio Velimirovića da je vrbovao njegove ljude, iako je već tada bio pod direktnom kontrolom Milivoja Katnića, specijalnog tužioca.
Pustili šestoricu osumnjičenih
Interesantan je i podatak da su šestorica osumnjičenih pušteni na slobodu ubrzo nakon hapšenja u Podgorici. Obrazloženje tužilaštva za njihovo puštanje je bilo da su oni dobrovoljno odustali od izvršenja krivičnog djela, pa nema osnova da budu u pritvoru. Sve to se dešava u momentu kada specijalni tužilac tvrdi da nijesu identifikovani i pohapšeni svi članovi grupe, pa je nelogičan potez da se šest osumnjičenih pusti iz pritvora.